O meni

      Rođena sam 03. juna 1985. godine u Boru, u istočnoj Srbiji. U južnu Srbiju sam došla da živim kada sam se udala, a to je bilo 13. decembra 2003. godine. 
Odrasla sam na selu u okolini Bora i sada sa porodicom živim na selu u okolini Leskovca i to ne bih menjala nikada za život u gradu.
Ekonomista sam po profesiji, ali to nikako nije ono što ja volim i čime želim da se bavim. Naravno, sva svoja znanja koja sam stekla u školovanju mogu svuda da iskoristim. 
   Imam jako puno interesovanja. Bavila sam se svim i svačim. Servisirala sam računare, pišem poeziju, bavim se organskim baštovanstvom, cvećarstvom, kaktusarstvom, radila sam razne vrste umetničkih i ručnih radova kao što su dekupaž, ručni vez, heklanje, pletenje korpi od papira, pravljenje nakita od različitog prirodnog materijala itd. 
U budućnosti ću se baviti seoskim turizmom i proučavanjem gljiva i prirode u užem i širem smislu. 
Ljubav prema prirodi, gljivama, seoskom načinu života je supruga i mene podstakla da obnovimo naše staro napušteno domaćinstvo na planini Kukavici nedaleko od grada Leskovca.
   Planina Kukavica je izvor moje inspiracije. Zavolela sam ovaj južni kraj i planinu Kukavicu kao da sam se tu rodila i odrasla.
    I tako lutajući po nepreglednim šumama planine Kukavice, mene su gljive potpuno osvojile, očarale me svojom misterioznošću i lepotom i onda se rodila još jedna ljubav, ljubav prema fotografiji. 
     Ništa od toga ja ne bih mogla da ostvarim i postignem da nije podrške moje porodice, najviše mog supruga Novice, moje ćerke Milice i sina Jovana. 
    Proučavanjem gljiva sam počela da se bavim aprila meseca 2016. godine. Moje znanje i iskustvo je jako skromno, i zato neprestano učim i boravim na terenu. Želim da svo svoje znanje i iskustvo koje budem stekla stavim svima na raspolaganje, koliko je to moguće da bi svima to bilo od koristi.
    Smatram sebe za borca za podizanje svesti o tome koliko je priroda važna za ljude, koliko smo svi mi deo prirode i zato smo dužni da sprečimo njenu dalju degradaciju i zagađivanje.

Ovo su neke od mojih pesama:

Planina mog života
Sada znam:
Rođena sam da milujem
Tvoje lepo lice
Predivna moja Kukavice!

Sada znam:
Stvorena sam da volim
Svako tvoje biće
Božanstvena moja lepotice!

Sada znam:
Svaki otkucaj srca moga
Žudi za tobom
Najdivnija moja uteho!

Sada znam:
Nežni povetarac tvog mirsnog daha
Svaki će nemir duše moje
Umiriti zanavek!

Sada znam:
Svaki listak gore tvoje bujne
Žudi da dotakne moje bledo lice
Umorno od nesanice!

Sada znam:
Uvek jedna kap biserne rose tvoje
Žudi da mre na mojim usnama
Kao tihi uzdah!

Sada znam:
Moje stope teže da koračaju
Stazama tvojim
Kao potok što teži svojoj burnoj reci!

Sada znam:
Čujem svaku vlat trave
Kako se izvija ka nebu, visoko;
Šapuće mi šuma svoje snove!

Sada znam:
Stvorena si za mene, kao ja za tebe;
Tvoja nedra meka od šumske stelje
Vole me i teše!

Sada znam:
Čujem orlov krik i ptičje tanane glasiće;
Znam da me dozivaš!
Znam da čezneš za mnom kao ja za tobom!

Sada znam:
Svaka zver, ušuškana u tvoje skute
Meni je ko rod najrođeniji
Zbog majčinske tvoje ljubavi!

Sada znam:
privićeš me u svoje krilo
Pomilivaćeš me po kosi
Zaspaću sa toplim spokojem na usnama!

Sada znam:
Nisam rođena da patim
Rođena sam da volim i gde god otišla
Uvek se vraćam tebi, Planino Života!

Sada znam:
Dišem za tebe
Plačem sa tobom
Volim sa tobom!

Sada znam:
Naučila si me šta je prava sloboda
Kad moje biće prožmu predivni osećaji
I duh divljine tvoje me vodi!

Sada znam:
Ti si boginja od Boga stvorena
Da voliš sve nas
Bezuslovno, bezgranično, beskonačno!

Sada znam:
Šapnula si mi svoju tajnu
Poklonila si mi svoje poverenje
Dala si mi svu svoju Ljubav nesebično!

Sada znam:
želim zanavek da slušam šapate zlatnih bukvi,
Želim da južni vetar zauvek upliće svoje prste u moju kosu,
Želim da orlov krik slobode uzburka moju krv,
Želim da mirisne trave miluju moj obraz,
Želim da dišem u tvojoj krošnji života,
Želim da se divim nemirnim šarolikim leptirima duše tvoje!

Rekla si mi sve svoje tajne,
Planino života moga!
Vlajno, Kukavice!

Selena Jovanović


Zlatna bukva
Duša moja i sada tim stazama luta...
Miris šume obuzima me celu.
Kao da sam tu pokraj stare bukve,
Udahnula svoj prvi dah života.

Zatvaram oči da osetim zov divljine...
Taj miris šume mami me sve više.
Osećam na licu planinskog vetra dodire,
A u daljini čujem zagonetno lišća šaputanje.

Orlov krik razleže se planinom.
Žubor potoka šušti, buči, grgori.
A zlatna se bukva zlati, sjaji;
To su sunčevi zračci ostali upleteni
u bujnim krošnjama bukve...

Selena Jovanović



Nezaborav

Ostaviću tragove u beskraju

Kad se izgubim, da me možeš pronaći.



Ostaviću tragove u beskraju

Čak i kad me ne bude više, uvek biću kraj tebe.



Ostaviću tragove u beskraju

Delove moje duše rasuću u iskon večnosti.



Ostaviću tragove u beskraju

Svu svoju ljubav utkaću u vreme da te uvek greje kroz sve vekove.



Ostaviću tragove u beskraju

Svi snovi moji razleteće se u mramorne visine u čekaće nekog da ih opet poželi sanjati.



Ostaviću tragove u beskraju

Tamo će me uvek biti, poželiš li me opet...



Selena Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар